Održavanje vodljivih polimera prvenstveno ima za cilj očuvanje njihove vodljivosti, mehaničkih svojstava i kemijske stabilnosti, a samim time i produljenje životnog vijeka. Prvo, treba izbjegavati dugotrajno izlaganje visokim temperaturama, jakom svjetlu ili vlazi jer ti čimbenici ubrzavaju oksidaciju ili hidrolizu polimernih lanaca, što dovodi do smanjene vodljivosti ili krtosti materijala. Za uobičajene vodljive polimere kao što su polianilin i polipirol, preporučuje se skladištenje na sobnoj temperaturi do niskih temperatura, dalje od jakih oksidansa i korozivnih kemikalija.
Tijekom upotrebe, vodljive polimere treba držati podalje od mehaničkih naprezanja i opetovanog savijanja, posebno u fleksibilnim elektroničkim uređajima ili primjenama senzora. Pretjerano istezanje ili trenje može uzrokovati lom vodljivog lanca ili ljuštenje filma, smanjujući vodljivost. Za vodljive polimere u obliku otopine ili disperzije treba paziti da se spriječi taloženje i aglomeracija; to se može postići laganim miješanjem ili dodavanjem stabilizatora za održavanje homogenosti.
Redovito testiranje električnih performansi također je ključni dio održavanja. Mjerenjem promjena u vodljivosti ili otporu, degradacija performansi materijala može se odmah otkriti, što omogućuje poduzimanje potrebnih mjera kao što je ponovno -dopiranje ili zamjena materijala. Za vodljive polimere koji zahtijevaju dugo-skladištenje, preporučuje se skladištenje u zatvorenim, svjetlo-otpornim i suhim spremnicima, uz izbjegavanje izravnog kontakta s jakim kiselinama, jakim alkalijama ili metalnim ionima, kako bi se povećala njihova stabilnost i radni vijek.
